Za razvoj vještine čitanja nisu važne samo metode početnog čitanja, nego i
predčitalačko doba. Predčitalačko doba je vrijeme koje prethodi početnom čitanju,
odnosno vrijeme u kojem dijete ne čita samostalno već mu se tekst prenosi
posredovanjem druge osobe ili medija. Iako dijete ne čita, ono se susreće sa
slikovnicom s različitim tekstovima popraćenim slikama ili knjigama koje mu čitaju
odrasli tako da mu knjiga nije nepoznata. Pokazalo se da su češći susreti s knjigom
bili poticajni i da su djeca koja su odrasla u čitalački poticajnom okružju postala bolji
čitači i zainteresirani čitatelji.
ŠTO JE SLIKOVNICA?
Po definiciji se slikovnica može opisati kao književni format koji kombinira pisani jezik s vizualnim elementima kako bi stvorio narativno iskustvo prilagođeno djeci.
Prema Hlevnjak (2000), slikovnica se definira kao knjiga koja kombinira pisani jezik i vizualne elemente, često u obliku minijatura ili ilustracija, što predstavlja temeljnu karakteristiku slikovnice. Ilustracije imaju ključnu ulogu u slikovnici i čine je prepoznatljivom.
Slikovnica je najbogatiji izvor pisane riječi s kojim se dijete može susresti u ranom djetinjstvu. Slikovnica, kao ‘prva djetetova knjiga’ (Stričević, 2006.), svakodnevno uveseljava, odgaja i obrazuje veliki broj djece rane dobi olakšavajući im na taj način otkrivanje suvremenog svijeta.
Ako se radi o dobroj i vrijednoj slikovnici, u pravilu su imena autora i ilustratora navedena na naslovnici, dok su anonimne slikovnice često znak da se radi o manje vrijednom, lošem djelu.
KAKO ODABRATI DOBRU SLIKOVNICU?
Tekst treba biti prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi, zanimljiv, smislen, pisan jasnim i pravilnim jezikom. Ilustracije trebaju biti skladnih boja i estetski vrijedne, realne kada pojašnjavaju pojmove, a maštovite kada obogaćuju doživljaj. Važno je i pitanje kakve poruke djetetu prenose. I oprema je važna. Slikovnica treba biti čvrsta, otporna na habanje, bez oštrih dijelova kartona, a slova jasna i dovoljno velika za percipiranje i čitanje.Za djecu u prvim godinama života važno je da je boja na slikovnicama postojana i neotrovna jer djeca te dobi ispituju svijet i opipom, a slikovnice često “proučavaju” stavljajući ih u usta. Ako je napravljena kako treba, slikovnica predstavlja skup odgojnih i obrazovnih sadržaja i vrijednosti koje trebaju međusobno korespondirati kako bi za djecu bile pravi izazov i poticaj.
Ilustracije u slikovnici trebaju biti:
→jednostavne i djetetu razumljive
→estetski vrijedne, skladnih boja i odgovarajuće poruci koju prenose da bi razvijale djetetov smisao za lijepo
→realne kada djetetu pojašnjavaju neke pojmove
→maštovite kada prate radnju koja dijete uvodi u svijet stvaralaštva i mašte i obogaćuju doživljaj
→s manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenijih kompozicija za stariju djecu.
SLIKOVNICA SE MIJENJA S DJETETOVIM ODRASTANJEM:
- slikovnice za najmanju djecu (u prvoj i drugoj godini života) više sliče igrački no knjizi – rasklapaju se u lepeze, sastavljaju u maštovite oblike, izrezane su i oblikovane prema nekom liku na slici, debele, izrađene od kartona ili mekane i savitljive, izrađene od tkanine, spužve ili plastike; nadopunjene zvučnim efektima…
- u ranoj dobi djeca vole slikovnice s ritmičkim stihovima, brojalicama i pjesmicama koje uvijek ponovno i sa zadovoljstvom slušaju
- prve su djetetove slikovnice obično tzv. pojmovne (spoznajne) slikovnice (slike predmeta, ljudi, okruženja iz prirode…) koje su za malo dijete i prvi udžbenici uz koje uči tumačiti sliku, prepoznavati, govoriti, opisivati, uspoređivati…
- slike u slikovnicama za najmlađu djecu ne smiju biti opterećene suvišnim detaljima koji bi mogli odvlačiti djetetovu pažnju; dok su djeci mlađe dobi primjerene slikovnice s više slika, a manje teksta, starijima je uz ilustracije potrebna i složenija radnja
- kako dijete odrasta i osamostaljuje se u razgledavanju, listanju i čitanju slikovnica, ilustracije sve više gube informativnu funkciju i u sve većoj mjeri ispunjavaju estetsku – slika više ne pomaže shvaćanju teksta, već obogaćuje doživljaj
- četverogodišnjacima i petogodišnjacima zanimljive su radnje s jednostavnim zapletom, priče o ljudima i događajima bliskim njihovom iskustvu, dok djecu u šestoj godini života zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva, a zatim basne i bajke
- starijoj predškolskoj djeci primjerene su slikovnice s maštovitim nedorečenim ilustracijama, jer dijete slušajući i čitajući samo stvara predodžbe o likovima i radnji
- interes djeteta za teme i vrste slikovnica ovisi o njegovu stupnju razvoja, ali i o bogatstvu poticaja i iskustvu koje ima sa slikovnicama i čitanjem
NE ZABORAVITE!
- budite poticaj Vašem djetetu u svim aktivnostima vezanim uz čitanje
- čitajte i sami jer dijete rane dobi mnogo toga uči po modelu
- u čitanju djetetu trebaju sudjelovati oba roditelja
- budite uvijek okruženi knjigama i materijalima za čitanje
- otkrijte što najviše veseli Vaše dijete pri čitanju, upoznajte njegove čitateljske interese
- učlanite dijete u dječju knjižnicu što ranije, zatražite savjet knjižničara o tome što čitati djetetu određene dobi
- darujte djetetu slikovnice što češće
I ZA KRAJ…
Čitanjem se osim razvoja jezika i govora, socio-emocionalnog razvoja, razumijevanja svijeta oko sebe potiče i kritičko mišljenje i mašta te, ne manje važno, razvija se ljubav prema pisanoj riječi.
