ODGOJ U OBITELJI
Odgoj počinje u obitelji – u njoj se rađa novi život i u njoj započinje proces djetetovog razvoja. Obitelj je središte djetetova života i njegov prvi učitelj. Dijete ovisi o obitelji u svim životnim aspektima.
Obitelj najjače djeluje u predškolsko i mlađe školsko doba, ali je njezin utjecaj iznimno bitan i dalje jer je obitelj prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je iznimno vezan od rođenja do smrti. U prvom razdoblju djetetova života, obitelj je najpogodnija sredina za razvitak i odgajanje djeteta. Obitelj djeluje vrlo snažno na dječje emocije i na razvijanje toplih ljudskih odnosa. Prirodna je i društvena funkcija roditelja da djeci prenesu najbolje od svog tjelesnog, intelektualnog, moralnog i emocionalnog života.
Odgojni stil koji prevladava u obiteljskom odgoju ima velikog utjecaja na razvoj djetetove osobnosti i na njegovo ponašanje. Obično u većini obitelji nema čistog odgojnog stila nego različitih mješovitih tipova pristupa odgoju. Važno je znati osnovne karakteristike pojedinih odgojnih stilova, prepoznati principe djelovanja te, ako su dobri, zadržati ih u odgojnom djelovanju, a ako nisu, potrebno ih je osvijestiti i mijenjati.
Odgojni stilovi su autoritarni (kruti), autoritativni (demokratski/dosljedan), permisivan (popustljiv) i indiferentan (ravnodušan).
ODGOJ U VRTIĆU
Jedno od prvih djetetovih socijalnih okruženja, uz obitelj, jest predškolska ustanova. Ona je društveni resurs koji bi trebao poticati, ohrabrivati, pomagati, a ako je potrebno i upućivati roditelje u odgojnim principima. Mnoga istraživanja u području proučavanja djelovanja suradnje obitelji i dječjeg vrtića na odgoj i razvoj djeteta pokazuju da jake veze između ta dva socijalna konteksta podržavaju njegove razvojne potencijale. Suradnja obitelji i vrtića vrlo je važan preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta u institucionalnom kontekstu. Profesionalna uloga odgojitelja i životna uloga roditelja uvelike su slične, ali ne i iste. Obitelj, zbog emocionalno snažne povezanosti djeteta s njenim članovima ima najutjecajnije odgojno djelovanje na dijete koje vrtić ili škola ne mogu nadomjestiti ili zamijeniti. To ne znači da institucije ne bi trebale biti ili nisu komplementarne obiteljskom odgoju, ali nitko ne može zamijeniti roditelja niti ga razriješiti odgovornosti za odgoj svog djeteta. Roditelji su središnji model identifikacije u razvoju dječjeg identiteta. Djeca gledaju sebe kroz „oči roditelja“, a u ono što vide vjeruju, dok je vrtić mjesto gdje dijete nadograđuje sliku o sebi.
Obitelj i vrtić su mjesta gdje dijete stječe, prije svega, bazičnu sigurnost, sliku o sebi, prolazi kroz proces prilagodbe na svijet koji ga okružuje, stječe emocionalnu stabilnost, gradi samopouzdanje, samopoštovanje i izgrađuje osobnost u užem i širem smislu. U obitelji i vrtiću dijete upoznaje sustav vrijednosti (dobro i zlo), sustav estetskih kriterija (lijepo i ružno), stvaranje navika (prehrambenih, higijenskih, glazbenih, čitalačkih i općekulturnih), učenje neophodnih znanja i vještina, prihvaćanje stavova prema stvarima i pojavama, drugima i samome sebi, kao i prihvaćanje određenog stila života.
“Djeca ne trebaju kritičare, nego uzore.”
JosephJoubert
USKLAĐIVANJE ODGOJA
Kada govorimo o usklađivanju odgoja, važno je osvrnuti se na suradnju te oblike suradnje i komunikacije roditelja i odgojitelja, odnosno ustanove.
Iako su roditelj i odgojitelj suradnici na istoj zadaći, rijetko su zajedno – niti odgojitelj izravno svjedoči roditeljstvu u obitelji niti je roditelj nazočan odgojiteljevu radu u vrtiću. Jedini izravni svjedok uloga roditelja i odgojitelja je upravo dijete, a uspješnost suradnje možemo procjenjivati tek na osnovi posljedica vidljivih u djetetovu ponašanju, zadovoljstvu i općem razvoju. Zbog toga je važno da odgojitelji i roditelji u međusobnu suradnju ulažu izuzetno mnogo povjerenja, otvorenosti, tolerancije, objektivnosti i spremnosti za uvažavanje osobnih i profesionalnih kompetencija, razmjenu informacija o djetetu, usklađivanje odgojnih utjecaja i zajedničko rješavanje problema u razvoju i odgoju djeteta. Kada dijete vidi da odgojitelji i roditelji komuniciraju s uvažavanjem ono se osjeća sigurno i voljeno, a informacije koje razmjenjuju odrasli osiguravaju potpunije zadovoljavanje djetetovih potreba.
Stoga pozivamo sve roditelje da svakodnevno surađuju s odgojiteljima svog djeteta u skupini na način da izmjenjuju informacije o djetetu, sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu (npr. posjet skupini, sudjelovanje u projektima skupine, donošenje različitog pedagoški neoblikovanog materijala i dr.), te tako izgrade međusobno povjerenje i uvažavanje s ciljem dobrobiti djeteta.
“Djeca su sjajni imitatori. Zato im dajte nešto sjajno za oponašanje.”
Anonimni autor
