Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, 2. travnja, naučili smo nešto važno – svijet nije isti za svakoga, ali u njemu ima mjesta za sve. Razgovarali smo o tome kako neki prijatelji komuniciraju drugačije; možda ne vole glasne zvukove ili više vole biti sami, možda više vole gledati predmete nego druge u oči. Ponekad ponavljaju iste riječi ili pokrete jer im to pomaže da se osjećaju sigurnije – ali to sve ne znači da ne žele imati prijatelje. Važno je da ih razumijemo i pokažemo da smo tu za njih, čak i ako komuniciraju na drugačiji način.
Zajednički likovni radovi koji smo stvorili je najbolji prikaz naše poruke – svatko je dao svoj doprinos i svaki je dio jedinstven, ali tek spojeni zajedno činimo potpunu cjelinu.
Ostali su nam, ne samo predivni radovi nego i veći osjećaj zajedništva i podrške jedni drugima. Jer – svi smo dio iste slagalice!
