Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta. Dijete ulazi u svijet koji se po mnogočemu razlikuje od života u obitelji i vrtiću što zahtjeva ponovnu prilagodbu. Dijete se odvaja od obitelji, vrtićkih prijatelja i svojih odgojitelja. Uspješno snalaženje u školi ovisi o spremnosti djeteta za polazak u školu odnosno o cjelovitom razvoju i odgoju koji su prethodili od najranije dobi. Ukoliko dijete ima razvijenu pozitivnu sliku o sebi, socijalne vještine i emocionalnu stabilnost, lakše će prihvatiti sve promjene koje ga očekuju u novom razdoblju života. Često se susrećemo sa zabludama da se priprema za školu odvija samo godinu dana prije polaska djeteta u školu. Istina je da je priprema intenzivnija u godini pred polazak u školu, no zapravo počinje već od samog rođenja. Dijete raste i razvija se te kroz adekvatne poticaje ostvaruje svoje potencijale. Priprema za školu je puno više od ispunjavanja radnih listića, a odvija se kroz igru, koja je najprihvatljiviji način učenja za djecu. Prema Konvenciji o dječjim pravima (1989.) igra je pravo svakog djeteta. Kroz igru dijete spontano vježba i razvija svoje sposobnosti i vještine. Dijete u igri uči, zabavlja se, opušta, mašta, razmišlja, surađuje, razvija motoriku i govor. Za učenje svakog novog znanja ili vještine postoji optimalno vrijeme za to odnosno zrelost. Zbog toga je vrlo važno hoće li dijete krenuti u školu u pravom trenutku za njega, odnosno u trenutku njegove zrelosti za to.
Spremnost za školu je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije što omogućuje djetetu uspješno svladavanje propisanog nastavnog plana i programa. To je rezultat međudjelovanja razvoja i učenja, a odnosi se na socio-emocionalnu, spoznajnu, govorno-jezičnu i tjelesnu zrelost.
Socio-emocionalna zrelost uključuje prepoznavanje i samoregulaciju emocija, odgađanje zadovoljenja vlastitih potreba, određenu razinu tolerancije na frustracije, prihvaćanje neuspjeha, spremnost na odvajanje od roditelja, spremnost za uspješno ostvarivanje komunikacije s vršnjacima i odraslima, samostalnost i suradnju. Iznimno je važna i motiviranost djeteta za predvježbe čitanja i pisanja.
Spoznajna zrelost uključuje primjerenu pažnju i koncentraciju, znanja o sebi, obitelji, prirodi i prirodnim pojavama, numeričko poimanje, vizualnu percepciju, prepoznavanje i imenovanje boja, orijentaciju u prostoru i vremenu te uočavanje veza i odnosa među stvarima i pojavama.
Govorno-jezična zrelost uključuje usvojenost gramatičkih pravila, jasan izgovor glasova, praćenje i razumijevanje uputa, rječnik koji se odnosi na svakodnevne pojave i predmete, priopćavanje svojih misli i potreba, glasovnu analizu i sintezu – rastavljanje riječi na glasove (prvi i zadnji glas u riječi) i spajanje glasova u riječ (dijete ne treba znati čitati prije polaska u školu).
Tjelesna zrelost uključuje vještinu koordiniranih pokreta i ravnoteže u svim oblicima prirodnog kretanja (od grube motorike – hodanje, trčanje, penjanje, kolutanje, hvatanje do fine motorike – pokretljivosti šake, okulomotorne koordinacije, grafomotorike), tjelesnu razvijenost (težine, visina), razvijenost vida i sluha, usvojene navike hranjenja, spavanja te uspostavljena kontrola fizioloških funkcija. U prvom razredu će dijete morati ovladati specifičnim psihomotornim vještinama – čitanjem i pisanjem, koje su temeljne vještine za cijelo daljnje školovanje.
Polaskom u školu dijete odjednom postaje dijelom jedne organizirane i strukturirane sredine gdje će se izlagati sustavu vrednovanja i natjecanja te doživljavati uspjehe, neuspjehe i kritike što u početku zna biti bolno za mnogu djecu. Prvi će se puta susresti s pravim obavezama, osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života.
Dijete će biti motivirano za učenje ako mu je stav prema školi pozitivan. Ta motivacija će mu pomoći da lakše uči te podnese privremene krize i neuspjehe, koji će mu služiti kao signal da pojača napor ili promijeni svoje ponašanje.
Važno je ne zaboraviti da igra ne prestaje odlaskom u školu, već je ona djetetova stalna potreba. Dijete treba imati vremena za igru jer kroz nju dijete najlakše uči, opušta se, zabavlja i razvija.
Savjeti za poticanje spremnosti za školu kod djeteta:
• Budite podrška u izražavanju svih djetetovih emocija
• Ne opterećujte dijete svojim prevelikim očekivanjima – naglasak stavite na trud, a manje na uspjeh
• Potičite suradnju s drugima
• Potičite djetetovu samostalnost (briga o sebi, uzimanje obroka i dr.)
• Zadužite dijete sitnim zadacima (spremanje, sudjelovanje u pripremi obroka, briga o biljci ili kućnom ljubimcu, odlazak u trgovinu i sl.)
• Postupno pripremajte dijete na promjene koje ga očekuju prelaskom iz vrtića u školu
• Pohvalite dijete za sve pozitivno što napravi, ali još važnije – što pokuša napraviti
• Izbjegavajte oštre kritike i kazne – one samo produbljuju osjećaj neuspjeha te pojačavaju strah od pogreške ili kazne
• Poučite dijete snalaženju u prometu i utvrdite najsigurniji put do škole
• Razgovarajte o svemu
• Igrajte društvene igre
• Listajte dječje časopise, slikovnice i knjige
•Podržavajte i razvijajte radoznalost djece i inicijativnost u traženju odgovora
• Usmjeravajte pažnju na događanja u prirodi i društvenoj okolini
• Razgovarajte s djetetom potpunim i pravilnim gramatičkim rečenicama
• Potičite dijete na samostalno prepričavanje događaja sa što više detalja
• Svaku spontanu situaciju koristite za bogaćenje rječnika
• Omogućite djetetu mnogo različitih oblika kretanja (trčanje, vožnja biciklom, skakanje, spuštanje, ljuljanje, penjanje…) kroz boravak u prirodi
• Omogućite djetetu crtanje, slikanje, izrezivanje, lijepljenje, nizanje, modeliranje tijesta/gline, zakopčavanje dugmadi, guljenje voća prstima, rad sa štipalicama ili bilo koje druge aktivnosti koje uključuju mišiće prstiju i šake kako bi se poticao razvoj fine motorike, tj. grafomotorike
• Prenesite djetetu svoj pozitivan stav o školi
Važno je naglasiti da NIJE POTREBNO učiti dijete čitati i pisati prije polaska u školu, već je dovoljno da dijete usvoji specifične:
∙ grafomotoričke vještine koje su preduvjet za usvajanje vještine
pisanja (poticati pravilno držanje olovke, razvijanje fine motorike
šake, vježbanje okulomotorne koordinacije, precrtavanje)
∙ predčitalačke vještine koje su preduvjet za usvajanje vještine čitanja
(poticati interes za slova, prepoznavanje i imenovanje prvog ili
zadnjeg glasa u riječi, povezivanje slogova i glasova u riječ i
rastavljanje riječi na slogove i glasove)
