Potaknuti sve češćim izjavama djece jedni drugima „Neću ti biti prijatelj/prijateljica“ te uočavanjem emocionalnog stanja djeteta kojemu je rečenica izgovorena, odlučili smo s djecom učiti o temi „Emocionalna inteligencija i vrline“ na njima primjeren način.Za početak smo čitali mnoštvo slikovnica na temu ljudskih vrlina, kognitivne empatije i samokontrole (Petra je ljubomorna, Razumijem te i nudim ti pomoć, Tomi je hrabar, Lucijin grozni dan, Mirko bjesomirko, Tomi uči biti poslušan, Tomi surađuje u skupini).Izradili smo kartice različitih emocionalnih stanja te smo uz pomoć njih igrali igru „Prepoznaj kako se osjeća prijatelj! Što ćeš učiniti? Kako?“ Ova igra se pokazala kao odličan alat kako bi djeca uočavala raspoloženje prijatelja i naučila načine kako mu pristupiti u određenoj situaciji.Na papiru su djeca crtala izraze lica sebe i najboljeg prijatelja/prijateljice te nam objašnjavala kako se tko osjeća na crtežu i zašto. Na ovaj način su učila da emocije nisu iste kod svih i da svatko ima pravo na svoju emociju, a na nama je da ga podržimo ili pomognemo ako je potrebno.Izradili smo plakat s tehnikama opuštanja koje smo prakticirali svakodnevno nakon jutarnjih tjelovježbi ili po potrebi. Djecu su oduševili načini opuštanja, a prakticiraju ih nakon provedenog projekta.Razgovarali smo o strahu. Djeca su slikala strah na način na koji ga ona vide ,a radovi su bili tamnih ili izrazito jarkih boja. Po radovima smo mogli zaključiti, a djeca osvijestiti koliko snažno doživljavaju emocije, osobito emociju straha. Projekt je trajao oko tri tjedna, a usvojene navike i vještine samokontrole, opuštanja, pomoći i utjehe drugima, prepoznavanja emocija kod sebe i prijatelja, koje su to ljudske vrline i kako ih koristiti, prakticiramo i danas u našoj odgojnoj skupini.
