Kategorija: Pedagog

Za razvoj vještine čitanja nisu važne samo metode početnog čitanja, nego i
predčitalačko doba. Predčitalačko doba je vrijeme koje prethodi početnom čitanju,
odnosno vrijeme u kojem dijete ne čita samostalno već mu se tekst prenosi
posredovanjem druge osobe ili medija. Iako dijete ne čita, ono se susreće sa
slikovnicom s različitim tekstovima popraćenim slikama ili knjigama koje mu čitaju
odrasli tako da mu knjiga nije nepoznata. Pokazalo se da su češći susreti s knjigom
bili poticajni i da su djeca koja su odrasla u čitalački poticajnom okružju postala bolji

čitači i zainteresirani čitatelji.

ŠTO JE SLIKOVNICA?

Po definiciji se slikovnica može opisati kao književni format koji kombinira pisani jezik s vizualnim elementima kako bi stvorio narativno iskustvo prilagođeno djeci.

Prema Hlevnjak (2000), slikovnica se definira kao knjiga koja kombinira pisani jezik i vizualne elemente, često u obliku minijatura ili ilustracija, što predstavlja temeljnu karakteristiku slikovnice. Ilustracije imaju ključnu ulogu u slikovnici i čine je prepoznatljivom.

Slikovnica je najbogatiji izvor pisane riječi s kojim se dijete može susresti u ranom djetinjstvu. Slikovnica, kao ‘prva djetetova knjiga’ (Stričević, 2006.), svakodnevno uveseljava, odgaja i obrazuje veliki broj djece rane dobi olakšavajući im na taj način otkrivanje suvremenog svijeta.

 Ako se radi o dobroj i vrijednoj slikovnici, u pravilu su imena autora i ilustratora navedena na naslovnici, dok su anonimne slikovnice često znak da se radi o manje vrijednom, lošem djelu.

KAKO ODABRATI DOBRU SLIKOVNICU?

Tekst treba biti prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi, zanimljiv, smislen, pisan jasnim i pravilnim jezikom. Ilustracije trebaju biti skladnih boja i estetski vrijedne, realne kada pojašnjavaju pojmove, a maštovite kada obogaćuju doživljaj. Važno je i pitanje kakve poruke djetetu prenose. I oprema je važna. Slikovnica treba biti čvrsta, otporna na habanje, bez oštrih dijelova kartona, a slova jasna i dovoljno velika za percipiranje i čitanje.Za djecu u prvim godinama života važno je da je boja na slikovnicama postojana i neotrovna jer djeca te dobi ispituju svijet i opipom, a slikovnice često “proučavaju” stavljajući ih u usta. Ako je napravljena kako treba, slikovnica predstavlja skup odgojnih i obrazovnih sadržaja i vrijednosti koje trebaju međusobno korespondirati kako bi za djecu bile pravi izazov i poticaj.

Ilustracije u slikovnici trebaju biti:

→jednostavne i djetetu razumljive

→estetski vrijedne, skladnih boja i odgovarajuće poruci koju prenose da bi razvijale djetetov smisao za lijepo

→realne kada djetetu pojašnjavaju neke pojmove

→maštovite kada prate radnju koja dijete uvodi u svijet stvaralaštva i mašte i obogaćuju doživljaj

→s manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenijih kompozicija za stariju djecu.

SLIKOVNICA SE MIJENJA S DJETETOVIM ODRASTANJEM:

• slikovnice za najmanju djecu (u prvoj i drugoj godini života) više sliče igrački no knjizi – rasklapaju se u lepeze, sastavljaju u maštovite oblike, izrezane su i oblikovane prema nekom liku na slici, debele, izrađene od kartona ili mekane i savitljive, izrađene od tkanine, spužve ili plastike; nadopunjene zvučnim efektima…
• u ranoj dobi djeca vole slikovnice s ritmičkim stihovima, brojalicama i pjesmicama koje uvijek ponovno i sa zadovoljstvom slušaju
• prve su djetetove slikovnice obično tzv. pojmovne (spoznajne) slikovnice (slike predmeta, ljudi, okruženja iz prirode…) koje su za malo dijete i prvi udžbenici uz koje uči tumačiti sliku, prepoznavati, govoriti, opisivati, uspoređivati…
• slike u slikovnicama za najmlađu djecu ne smiju biti opterećene suvišnim detaljima koji bi mogli odvlačiti djetetovu pažnju; dok su djeci mlađe dobi primjerene slikovnice s više slika, a manje teksta, starijima je uz ilustracije potrebna i složenija radnja
• kako dijete odrasta i osamostaljuje se u razgledavanju, listanju i čitanju slikovnica, ilustracije sve više gube informativnu funkciju i u sve većoj mjeri ispunjavaju estetsku – slika više ne pomaže shvaćanju teksta, već obogaćuje doživljaj
• četverogodišnjacima i petogodišnjacima zanimljive su radnje s jednostavnim zapletom, priče o ljudima i događajima bliskim njihovom iskustvu, dok djecu u šestoj godini života zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva, a zatim basne i bajke
• starijoj predškolskoj djeci primjerene su slikovnice s maštovitim nedorečenim ilustracijama, jer dijete slušajući i čitajući samo stvara predodžbe o likovima i radnji
• interes djeteta za teme i vrste slikovnica ovisi o njegovu stupnju razvoja, ali i o bogatstvu poticaja i iskustvu koje ima sa slikovnicama i čitanjem

NE ZABORAVITE!

• budite poticaj Vašem djetetu u svim aktivnostima vezanim uz čitanje
• čitajte i sami jer dijete rane dobi mnogo toga uči po modelu
• u čitanju djetetu trebaju sudjelovati oba roditelja
• budite uvijek okruženi knjigama i materijalima za čitanje
• otkrijte što najviše veseli Vaše dijete pri čitanju, upoznajte njegove čitateljske interese
• učlanite dijete u dječju knjižnicu što ranije, zatražite savjet knjižničara o tome što čitati djetetu određene dobi
• darujte djetetu slikovnice što češće

I ZA KRAJ…

Čitanjem se osim razvoja jezika i govora, socio-emocionalnog razvoja, razumijevanja svijeta oko sebe potiče i kritičko mišljenje i mašta te, ne manje važno, razvija se ljubav prema pisanoj riječi.

Brojna su istraživanja pokazala da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, zainteresiranija su za okolinu, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitačke vještine, spremnija su za samostalno čitanje…

Stoga čitanje djetetu treba postati dio svakodnevnog ugodnog druženja roditelja i djece J


ČITANJE DJETETU OD NAJRANIJE DOBI:

• pomaže u stvaranju posebne emocionalne veze između djeteta i odrasle osobe
• izaziva zadovoljstvo i ugodu djeteta
• uvodi dijete u svijet umjetnosti i književnosti
• unapređuje djetetove sposobnosti slušanja
• pomaže u razvoju opažanja, promatranja, pažnje, pamćenja, mišljenja i logičkog zaključivanja
• uvodi dijete u raznoliki svijet zbivanja i iskustava, razvija djetetove interese, omogućava stjecanje znanja
• proširuje i obogaćuje njegov rječnik i govorne sposobnosti
• pomaže djetetu da razvije predčitačke vještine neophodne za samostalno čitanje
• bogati maštu i kreativno mišljenje
• razvija djetetove osjećaje i sposobnost uživljavanja u osjećaje drugoga
• pomaže usvajanju moralnih vrijednosti i humanih poruka
• pridonosi motivaciji za samostalno čitanje i uživanju u čitanju i knjizi
• pomaže djetetu da zavoli knjigu

KADA ČITATI:

• s čitanjem valja započeti od rođenja djeteta, jer slušanje glasa odraslog razvija slušnu osjetljivost za glasove i govor – iznimno važnu predčitačku vještinu
• čitajte djetetu uvijek kad imate priliku, no stvarajte i posebne rituale čitanja (npr. prije spavanja, uz popodnevni odmor…)
• ponesite djetetovu slikovnicu i čitajte u situacijama kada se negdje čeka (npr. kod liječnika, u uredima, na putovanju i sl.)
• čitajte kad ste i Vi i dijete opušteni da biste mogli uživati
• procijenite kada valja prestati jer je dijete umorno i gubi koncentraciju

KAKO ČITATI:

• pronađite udobno i mirno mjesto za čitanje, isključite sve što bi Vas moglo ometati
• držite knjigu ispred djeteta da ju ono može dobro vidjeti i dodirivati
• uključite dijete u čitanje tako da razgovarate o slikama, ponavljate riječi koje mu se sviđaju i postavljate pitanja; dajte mu da lista stranice…
• pokazujte rukom riječi koje čitate; dijete tako uči vezu pisanog i govornog jezika i pravila hrvatskog jezika
• preskočite riječi koje dijete ne može razumjeti
• čitajte priču u cjelini radi doživljaja, a zatim razgovarajte o njoj
• potaknite dijete da ono priča priču, slušajte ga
• čitajte izražajno, ne dopustite da Vam glas postane monoton, čitajte s izmjenama ritma i glasnoće, činite stanke i dajte djetetu dovoljno vremena da “proradi” ono što je čulo
• birajte knjigu koju ćete čitati zajedno s djetetom; ponovno čitajte istu knjigu ako to dijete traži
• čitajte s djetetom razne materijale kojima ste u kući okruženi (recepte, upute, poštu…) da ono vidi smisao i primjenu pisanja i čitanja

Ubrzani tempo života, obilje poslovnih obveza i uporaba digitalnih medija značajno  utječu na sve aspekte naših života, što ostavlja malo  kvalitetnog vremena za zajedničke obiteljske trenutke. Mnoga istraživanja ukazuju na  važnost vremena koje djeca provode sa svojim roditeljima i  zaštitnu ulogu koju takva druženja imaju. Obiteljski zakon  podsjeća na  važne elemente zdravlja, razvoja, njege i zaštite djeteta, posebice u članku 95 koji govori kako su roditelji dužni  odgovorno čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama. Posebice je važno vrijeme godišnjih odmora  jer nam omogućava više kvalitetnog zajedničkog vremena.  Prema teoriji snage obitelji  svakodnevno provođenje slobodnog vremena s  obitelji povezano je s kohezijom obitelji (osjećaj povezanosti među članovima obitelji) i brojim pozitivnim ishodima za razvoj djece (pogotovo male djece), uključujući socio-emocionalni, fizički, kognitivni razvoj i razvoj jezika, pri čemu je važno djeci osigurati stimulirajuću okolinu. Roditeljima se nameće niz pitanja kako u izazovnom ljetnom periodu zadovoljiti potrebe djeteta, također i svoje potrebe, te se istodobno osjećati dobro i uspješno u svojoj roditeljskoj ulozi. Iznimno je važno   djeci rane, predškolske i školske dobi osigurati uvjete da se tijekom ljeta opuste i odmore – tzv. „odmor od vrtića“. U planiranju zajedničkog ljetnog vremena  najčešće se  primjećuju dvije krajnosti:  potpuna struktura i ispunjenost aktivnostima  ili  potpuni izostanak strukture i pravila. Često nije jednostavno naći ravnotežu između ove dvije krajnosti. Iz naših “cipela” odraslih osoba kada zamišljamo  svoj idealni ljetni odmor on uključuje opušten i ležeran raspored. U preostalom dijelu godine ionako imamo niz  različitih aktivnosti koje moramo obaviti. Isto tako, djeci trebamo osigurati opuštanje i odmor.

Djeca žele provoditi vrijeme sa svojim roditeljima

Možete osmisliti vrlo jednostavne aktivnosti, te će djeca biti oduševljena u vašem društvu. Kada ste zajedno, najvažnije je u potpunosti se posvetiti  djetetu, na način da ste prisutni dušom i tijelom, da dijete može osjetiti da ste zadovoljni upravo zato što provodite zajedničke trenutke. Ako je potrebno, isključite sve ometajuće čimbenike (posebice mobitel).
Iskoristite vrijeme godišnjeg odmora i učinite ono za što inače nemate vremena, pritisnuti radnim i drugim obavezama, bilo da se radi o pripremi kakvog kolača ili jela, što odavno planirate, ili odlasku na kakvo novo mjesto, koji put zajedno s malim prijateljem ili prijateljicom vašeg djeteta. Nemojte se opterećivati  dosađuje li se vaše dijete i razmišljanjem kako  morate u potpunosti ispuniti  slobodno vrijeme svog djeteta kako se ono ne bi dosađivalo. Nije potrebno kroz cijeli dan osmišljavati aktivnosti. Kada se  dosađuju  djeca imaju priliku sama pronalaziti kreativne načine kako da se zabave i  naučiti sami sebi organizirati vrijeme, što ne mogu ako im stalno netko drugi sugerira što trebaju raditi.  Samostalno planiranje vremena i aktivnosti zahtijeva pažnju i trud, kao i  razvoj motivacije i samoorganizacije djeteta. Ne  treba se ustručavati ostaviti tijekom ljeta djeci dovoljno praznog vremena kako bi sama mogla otkriti što ih zanima i kako žele iskoristiti vrijeme. Kada vam sljedeći put dijete kaže da mu je dosadno umjesto  vašeg prijedloga što može raditi  vratite odgovornost djetetu pitanjem „Što misliš da bi sada mogao raditi?“.

Nekoliko prijedloga za zajedničke aktivnosti…

Važno je podsjetiti kako manja djeca imaju kraću  pažnju pa ih treba izložiti kraćim, ali češćim aktivnostima, dok se s većom djecom mogu planirati aktivnosti dužeg trajanja.

• Napravite domaću pizzu. Neka svatko doprinese svojim idejama. Dodajte zdrave sastojke i evo ručka ili večere za cijelu obitelj.
• Zajedno  postavite šator u dječjoj sobi. Bilo da je riječ o pravom šatoru ili improviziranom od plahti i dekica kakve smo mi nekoć izrađivali, zajamčeni su sati zabave dok su nepovoljne vremenske prilike.
• Novim detaljima preuredite dječju sobu, sebi i djetetu dajte priliku za  kreativne zajedničke aktivnosti (prilikom biranja imajte na umu dječje želje i dob).
• Posijte sjemenke biljaka prema djetetovom izboru, na balkonu ili u vrtu.  Neka djetetov zadatak bude zalijevanje i briga o biljkama  tijekom cijelog ljeta.
• Organizirajte večer društvenih igara. Birajte igre koje su u skladu s djetetovim godinama.
• Posjetite s djetetom gradske znamenitosti.
• Osmislite  pravi piknik. Bilo da je riječ o gradskom parku ili livadi na selu, djeca će uživati u promjeni rutine.
• Legnite na travu i promatrajte oblake. Dodijelite im oblike na koje vas najviše podsjećaju.
• Kao dio vaše zajedničke rutine  uživajte u čitanju slikovnica, potaknite razgovor o pročitanom.
• Možete napraviti zdravi domaći sladoled imajući na umu djetetove najdraže okuse. Neka vam ono pritom pomaže u izradi.
• Odaberite jednu novu vještinu koju ćete pokušati svladati do kraja ljeta   zajedno s djetetom.
• Kada  ste na plaži, skupljajte  što više školjaka pa po povratku kući napravite skulpturu od njih.
• Odaberite rutu i zajedno vozite bicikle. Ako dijete još nije savladalo vožnju, ljeto je idealno da to nauči.
• Bacajte kamenčiće u rijeku, jezero ili more i bilježite tko je uspio postići najveću udaljenost.
• Organizirajte sportsku aktivnost za dijete i njegove prijatelje u svome dvorištu.
• Izradite avione od papira i natječite se u tome čiji će najviše poletjeti.
• Tijekom najvećih vrućina priredite vodenu zabavu u dvorištu ili na balkonu. Nekoliko vodenih prskalica i balona sasvim je dovoljno za rashlađivanje.
• Potaknite dijete da  nacrta strip/slikovnicu u kojem će uz pomoć crteža opisati najdražu ljetnu uspomenu.

Opuštenija djeca i  roditelji u ljetnom periodu

Za uspješno „funkcioniranje“ u svojoj roditeljskoj ulozi važno je da se  roditelji opuste i dopuste djeci da se opuštaju za vrijeme praznika. Ljeto je period kada djeca i odrasli  imaju  manje obveza i opušteniji raspored.  Promjena rutine može ublažiti tijekom godine nakupljeni stres. Činjenica je kako djeca  pokazuju iste zdravstvene probleme povezane sa stresom kao i roditelji,  ali  oni se na to ne znaju žaliti pa roditelji najčešće misle da ih ništa ne pogađa, što je apsolutno krivo.   Kod djece stres  utječe na emocije, ali i narušava sposobnost pamćenja, učenja i kritičkog razmišljanja.  Zato je vrijeme odmora u kom se djeca nalaze u sigurnom okruženju, mogu se  slobodno igrati kada požele,  idealno za opuštanje i nadoknađivanje za sve narušeno   stresom.

Kako možete pomoći vašem djetetu i sebi da se zabavljate i budete opušteniji preko ljeta?

• Dajte im slobodu:  umjesto  da djetetu  sve isplanirate, dajte mu  prostor da i samo odluči što bi željelo, gdje i kada. Osnažite svoje dijete ne samo da se zabavlja, već i da istražuje svijet oko sebe umjesto da uvijek ima popis ideja što mogu raditi. Na taj način, djeca će se zabaviti, a vi nećete gubiti autoritet.
• „Isključite ih“ kad god to možete: ljeto je vrijeme kada će djeca slobodno vrijeme provoditi i na raznim uređajima igrajući se u imaginarnom  svijetu. Dopustite im igru, no ograničite ju, ali na način da djeca to isto vrijeme provedu igrajući se u stvarnosti, a ne na računalima, tabletima i mobitelima.  Nemojte strogo zabranjivati, radije ih kroz vaš primjer  potaknite na  stvarnu igru u realnom svijetu  i interakciju s drugom djecom, što će ih u konačnici učiniti i mnogo kreativnijima za jesenske vrtićke aktivnosti.
• Zajednički odmor: djeca kao i mi odrasli odmor na nekom drugom mjestu doživljavaju kao pravi odmor,  pa se potrudite  odvesti ih izvan okruženja u kojem su cijele godine. Promjena krajolika tijekom ljeta djeci će napuniti baterije.
• Postavite granice i odstupite: uspješan roditelj  daje djetetu prostora, omogućuje  da neke stvari obavi samo.  Imajte na umu da to  neće uspjeti ako se vi ne osjećate ugodno što ste dali djetetu slobodu i samo čekate kada biste mogli uskočiti. Pronađite kompromis koji vam odgovara i postavite neke granice. One mogu biti vrlo jednostavne koje će vam  pomoći da  uspijete izgraditi povjerenje s djetetom. Trebale bi dati djetetu osjećaj slobode koji želi, a vas ne bi smjele činiti nemirnima.
• Ne uzrujavajte se zbog nereda: ako se uzrujavate zbog blatne odjeće ili ogrebotina,   dijete će odustati od istraživačkih avantura u prirodi.  Provjerite i zabranite  samo ako uočavate neka ugrožavajuća ponašanja.
• Ne slijedite trendove na  društvenim mrežama: mnogi roditelji osjećaju pritisak ili krivnju na temelju onoga što vide na društvenim mrežama. Odmor je prije svega vrijeme za bolje  povezivanje   sa svojom djecom, ali i   priliku za djecu da se odmore. Umjesto da pratite što se nudi i gdje su djeca vaših prijatelja i poznanika,  posvetite to isto vrijeme svojoj djeci i kvalitetnom zajedničkom vremenu.
• Najvažnije je znati opustiti se i otpustiti napetost od ubrzanog ritma koji s posla često prenosimo na kućnu atmosferu pa i na druženje s djecom.

Roditelji i njihovo slobodno vrijeme
 
Kompetencije roditelja podrazumijevaju sustavan angažman na jačanju svojih osobnih, partnerskih,  profesionalnih i roditeljskih kompetencija. Iz navedenog iznimno je važno da i roditelji prema svom raspoloživom vremenu i mogućnostima njeguju svoj međusobni odnos bračnih partnera, a zatim i roditelja i vrijeme za opuštanje. 
Djeca su u fokusu događanja, naročito kada su malena, nesamostalna i u potpunosti ovisna o roditeljima. Samim tim što su odrasli ljudi svojim vlastitim izborom odabrali biti roditelji imaju obvezu i odgovornost  najveći dio svog vremena, obveza i životnih aktivnosti odgovorno i brižno posvetiti vlastitoj djeci,  prilagoditi svoj život  njihovu odgoju, bezbrižnom rastu i poticanju cjelovitog razvoja te im pružiti bezuvjetnu ljubav. To ne znači kako roditelji nemaju pravo na dio vlastitog osobnog slobodnog vremena kao i na zajedničko vrijeme u kojemu kao partneri grade svoj međusobni odnos. Zato je važno da roditelji imaju kratke ili malo dulje predahe koje mogu provesti sami u odmoru i zabavi: kod kuće ili na putu uz ugodan ručak ili romantičnu večeru i razgovor dok djeca spavaju, a ukoliko imaju na raspolaganju djedove i bake ili pouzdane prijatelje s kojima djeca mogu ostati sat, dva ili jednu noć, mogu si priuštiti zajednički šetnju gradom, večernji izlazak u dvoje ili u društvu prijatelja i sl. Promišljeno planiranje i  korištenje odmora  uvelike će pridonijeti obnovi energije za nove životne i radne izazove  koji se pred nas postavljaju.  Ne moramo se opterećivati hoćemo li napustiti mjesto stanovanja ili ćemo kvalitetno osmisliti  svoj odmor kod kuće. Važnije je opustiti se,  dobro zabaviti i pronaći  vrijeme  za obitelj, prijatelje i sebe same birajući aktivnosti i hobije koji će nas učiniti ispunjenima i sretnima.

Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta. Dijete ulazi u svijet koji se po mnogočemu razlikuje od života u obitelji i vrtiću što zahtjeva ponovnu prilagodbu. Dijete se odvaja od obitelji, vrtićkih prijatelja i svojih odgojitelja. Uspješno snalaženje u školi ovisi o spremnosti djeteta za polazak u školu odnosno o cjelovitom razvoju i odgoju koji su prethodili od najranije dobi. Ukoliko dijete ima razvijenu pozitivnu sliku o sebi, socijalne vještine i emocionalnu stabilnost, lakše će prihvatiti sve promjene koje ga očekuju u novom razdoblju života. Često se susrećemo sa zabludama da se priprema za školu odvija samo godinu dana prije polaska djeteta u školu. Istina je da je priprema intenzivnija u godini pred polazak u školu, no zapravo počinje već od samog rođenja. Dijete raste i razvija se te kroz adekvatne poticaje ostvaruje svoje potencijale. Priprema za školu je puno više od ispunjavanja radnih listića, a odvija se kroz igru, koja je najprihvatljiviji način učenja za djecu. Prema Konvenciji o dječjim pravima (1989.) igra je pravo svakog djeteta. Kroz igru dijete spontano vježba i razvija svoje sposobnosti i vještine. Dijete u igri uči, zabavlja se, opušta, mašta, razmišlja, surađuje, razvija motoriku i govor. Za učenje svakog novog znanja ili vještine postoji optimalno vrijeme za to odnosno zrelost. Zbog toga je vrlo važno hoće li dijete krenuti u školu u pravom trenutku za njega, odnosno u trenutku njegove zrelosti za to.

Spremnost za školu je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije što omogućuje djetetu uspješno svladavanje propisanog nastavnog plana i programa. To je rezultat međudjelovanja razvoja i učenja, a odnosi se na socio-emocionalnu, spoznajnu, govorno-jezičnu i tjelesnu zrelost.

Socio-emocionalna zrelost uključuje prepoznavanje i samoregulaciju emocija, odgađanje zadovoljenja vlastitih potreba, određenu razinu tolerancije na frustracije, prihvaćanje neuspjeha, spremnost na odvajanje od roditelja, spremnost za uspješno ostvarivanje komunikacije s vršnjacima i odraslima, samostalnost i suradnju. Iznimno je važna i motiviranost djeteta za predvježbe čitanja i pisanja.

Spoznajna zrelost uključuje primjerenu pažnju i koncentraciju, znanja o sebi, obitelji, prirodi i prirodnim pojavama, numeričko poimanje, vizualnu percepciju, prepoznavanje i imenovanje boja, orijentaciju u prostoru i vremenu te uočavanje veza i odnosa među stvarima i pojavama.

Govorno-jezična zrelost uključuje usvojenost gramatičkih pravila, jasan izgovor glasova, praćenje i razumijevanje uputa, rječnik koji se odnosi na svakodnevne pojave i predmete, priopćavanje svojih misli i potreba, glasovnu analizu i sintezu – rastavljanje riječi na glasove (prvi i zadnji glas u riječi) i spajanje glasova u riječ (dijete ne treba znati čitati prije polaska u školu).

Tjelesna zrelost uključuje vještinu koordiniranih pokreta i ravnoteže u svim oblicima prirodnog kretanja (od grube motorike – hodanje, trčanje, penjanje, kolutanje, hvatanje do fine motorike – pokretljivosti šake, okulomotorne koordinacije, grafomotorike), tjelesnu razvijenost (težine, visina), razvijenost vida i sluha, usvojene navike hranjenja, spavanja te uspostavljena kontrola fizioloških funkcija. U prvom razredu će dijete morati ovladati specifičnim psihomotornim vještinama – čitanjem i pisanjem, koje su temeljne vještine za cijelo daljnje školovanje.

Polaskom u školu dijete odjednom postaje dijelom jedne organizirane i strukturirane sredine gdje će se izlagati sustavu vrednovanja i natjecanja te doživljavati uspjehe, neuspjehe i kritike što u početku zna biti bolno za mnogu djecu. Prvi će se puta susresti s pravim obavezama, osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života.

Dijete će biti motivirano za učenje ako mu je stav prema školi pozitivan. Ta motivacija će mu pomoći da lakše uči te podnese privremene krize i neuspjehe, koji će mu služiti kao signal da pojača napor ili promijeni svoje ponašanje.

Važno je ne zaboraviti da igra ne prestaje odlaskom u školu, već je ona djetetova stalna potreba. Dijete treba imati vremena za igru jer kroz nju dijete najlakše uči, opušta se, zabavlja i razvija.

Savjeti za poticanje spremnosti za školu kod djeteta:

• Budite podrška u izražavanju svih djetetovih emocija

• Ne opterećujte dijete svojim prevelikim očekivanjima – naglasak stavite na trud, a manje na uspjeh

• Potičite suradnju s drugima

• Potičite djetetovu samostalnost (briga o sebi, uzimanje obroka i dr.)

• Zadužite dijete sitnim zadacima (spremanje, sudjelovanje u pripremi obroka, briga o biljci ili kućnom ljubimcu, odlazak u trgovinu i sl.)

• Postupno pripremajte dijete na promjene koje ga očekuju prelaskom iz vrtića u školu

• Pohvalite dijete za sve pozitivno što napravi, ali još važnije – što pokuša napraviti

• Izbjegavajte oštre kritike i kazne – one samo produbljuju osjećaj neuspjeha te pojačavaju strah od pogreške ili kazne

• Poučite dijete snalaženju u prometu i utvrdite najsigurniji put do škole

• Razgovarajte o svemu

• Igrajte društvene igre

• Listajte dječje časopise, slikovnice i knjige

•Podržavajte i razvijajte radoznalost djece i inicijativnost u traženju odgovora

• Usmjeravajte pažnju na događanja u prirodi i društvenoj okolini

• Razgovarajte s djetetom potpunim i pravilnim gramatičkim rečenicama

• Potičite dijete na samostalno prepričavanje događaja sa što više detalja

• Svaku spontanu situaciju koristite za bogaćenje rječnika

• Omogućite djetetu mnogo različitih oblika kretanja (trčanje, vožnja biciklom, skakanje, spuštanje, ljuljanje, penjanje…) kroz boravak u prirodi

• Omogućite djetetu crtanje, slikanje, izrezivanje, lijepljenje, nizanje, modeliranje tijesta/gline, zakopčavanje dugmadi, guljenje voća prstima, rad sa štipalicama ili bilo koje druge aktivnosti koje uključuju mišiće prstiju i šake kako bi se poticao razvoj fine motorike, tj. grafomotorike

• Prenesite djetetu svoj pozitivan stav o školi

Važno je naglasiti da NIJE POTREBNO učiti dijete čitati i pisati prije polaska u školu, već je dovoljno da dijete usvoji specifične:

         ∙  grafomotoričke vještine koje su preduvjet za usvajanje vještine

            pisanja (poticati pravilno držanje olovke, razvijanje fine motorike

            šake, vježbanje okulomotorne koordinacije, precrtavanje)

         ∙ predčitalačke vještine koje su preduvjet za usvajanje vještine čitanja

  (poticati interes za slova, prepoznavanje i imenovanje prvog ili

zadnjeg glasa u riječi, povezivanje slogova i glasova u riječ i

rastavljanje riječi na slogove i glasove)

ODGOJ U OBITELJI

Odgoj počinje u obitelji – u njoj se rađa novi život i u njoj započinje proces djetetovog razvoja. Obitelj je središte djetetova života i njegov prvi učitelj. Dijete ovisi o obitelji u svim životnim aspektima.

Obitelj najjače djeluje u predškolsko i mlađe školsko doba, ali je njezin utjecaj iznimno bitan i dalje jer je obitelj prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je iznimno vezan od rođenja do smrti. U prvom razdoblju djetetova života, obitelj je najpogodnija sredina za razvitak i odgajanje djeteta. Obitelj djeluje vrlo snažno na dječje emocije i na razvijanje toplih ljudskih odnosa. Prirodna je i društvena funkcija roditelja da djeci prenesu najbolje od svog tjelesnog, intelektualnog, moralnog i emocionalnog života.

Odgojni stil koji prevladava u obiteljskom odgoju ima velikog utjecaja na razvoj djetetove osobnosti i na njegovo ponašanje. Obično u većini obitelji nema čistog odgojnog stila nego različitih mješovitih tipova pristupa odgoju. Važno je znati osnovne karakteristike pojedinih odgojnih stilova, prepoznati principe djelovanja te, ako su dobri, zadržati ih u odgojnom djelovanju, a ako nisu, potrebno ih je osvijestiti i mijenjati.

Odgojni stilovi su autoritarni (kruti), autoritativni (demokratski/dosljedan), permisivan (popustljiv) i indiferentan (ravnodušan).

ODGOJ U VRTIĆU

Jedno od prvih djetetovih socijalnih okruženja, uz obitelj, jest predškolska ustanova. Ona je društveni resurs koji bi trebao poticati, ohrabrivati, pomagati, a ako je potrebno i upućivati roditelje u odgojnim principima. Mnoga istraživanja u području proučavanja djelovanja suradnje obitelji i dječjeg vrtića na odgoj i razvoj djeteta pokazuju da jake veze između ta dva socijalna konteksta podržavaju njegove razvojne potencijale. Suradnja obitelji i vrtića vrlo je važan preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta u institucionalnom kontekstu. Profesionalna uloga odgojitelja i životna uloga roditelja uvelike su slične, ali ne i iste. Obitelj, zbog emocionalno snažne povezanosti djeteta s njenim članovima ima najutjecajnije odgojno djelovanje na dijete koje vrtić ili škola ne mogu nadomjestiti ili zamijeniti. To ne znači da institucije ne bi trebale biti ili nisu komplementarne obiteljskom odgoju, ali nitko ne može zamijeniti roditelja niti ga razriješiti odgovornosti za odgoj svog djeteta. Roditelji su središnji model identifikacije u razvoju dječjeg identiteta. Djeca gledaju sebe kroz „oči roditelja“, a u ono što vide vjeruju, dok je vrtić mjesto gdje dijete nadograđuje sliku o sebi.

Obitelj i vrtić su mjesta gdje dijete stječe, prije svega, bazičnu sigurnost, sliku o sebi, prolazi kroz proces prilagodbe na svijet koji ga okružuje, stječe emocionalnu stabilnost, gradi samopouzdanje, samopoštovanje i izgrađuje osobnost u užem i širem smislu. U obitelji i vrtiću dijete upoznaje sustav vrijednosti (dobro i zlo), sustav estetskih kriterija (lijepo i ružno), stvaranje navika (prehrambenih, higijenskih, glazbenih, čitalačkih i općekulturnih), učenje neophodnih znanja i vještina, prihvaćanje stavova prema stvarima i pojavama, drugima i samome sebi, kao i prihvaćanje određenog stila života.

“Djeca ne trebaju kritičare, nego uzore.” 

JosephJoubert

USKLAĐIVANJE ODGOJA

Kada govorimo o usklađivanju odgoja, važno je osvrnuti se na suradnju te oblike suradnje i komunikacije roditelja i odgojitelja, odnosno ustanove.

Iako su roditelj i odgojitelj suradnici na istoj zadaći, rijetko su zajedno – niti odgojitelj izravno svjedoči roditeljstvu u obitelji niti je roditelj nazočan odgojiteljevu radu u vrtiću. Jedini izravni svjedok uloga roditelja i odgojitelja je upravo dijete, a uspješnost suradnje možemo procjenjivati tek na osnovi posljedica vidljivih u djetetovu ponašanju, zadovoljstvu i općem razvoju. Zbog toga je važno da odgojitelji i roditelji u međusobnu suradnju ulažu izuzetno mnogo povjerenja, otvorenosti, tolerancije, objektivnosti i spremnosti za uvažavanje osobnih i profesionalnih kompetencija, razmjenu informacija o djetetu, usklađivanje odgojnih utjecaja i zajedničko rješavanje problema u razvoju i odgoju djeteta. Kada dijete vidi da odgojitelji i roditelji komuniciraju s uvažavanjem ono se osjeća sigurno i voljeno, a informacije koje razmjenjuju odrasli osiguravaju potpunije zadovoljavanje djetetovih potreba.

Stoga pozivamo sve roditelje da svakodnevno surađuju s odgojiteljima svog djeteta u skupini na način da izmjenjuju informacije o djetetu, sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu (npr. posjet skupini, sudjelovanje u projektima skupine, donošenje različitog pedagoški neoblikovanog materijala i dr.), te tako izgrade međusobno povjerenje i uvažavanje s ciljem dobrobiti djeteta.

“Djeca su sjajni imitatori. Zato im dajte nešto sjajno za oponašanje.”

Anonimni autor

„Igra je osnovni biološki nagon,

sastavni je dio našeg zdravlja jednako

kao i spavanje i prehrana“

Stuart Brown

Igra je spontana aktivnost i osnovna pretpostavka dječjeg života i razvoja, praćena uzbuđenjima, ostvarenim i neostvarenim ambicijama svakog pojedinca.

Važnost igre u životu djeteta

Igra je fenomen i obilježava dječje odrastanje. Igra je ogledalo onoga što je djetetu važno. Dijete uživa u igri, zabavlja se, druži se s prijateljima i bira aktivnosti. Može se igrati u kući i izvan nje. Igra se razvija kako se razvija i mijenja dijete. Dijete se igra iz različitih razloga. Ako je radoznalo, istražuje ili uči nove stvari, uvježbava različite vještine. Igra može biti vrijeme kada dijete uči i uvježbava socijalne odnose. U igru dijete unosi vlastite interpretacije različitih događaja, situacija i iskustava. Poseban doprinos igre je poticanje razvoja moralnih osobina djeteta, kao što su: prijateljstvo, suradnja, međusobno pomaganje, inicijativnost, izdržljivost, ustrajnost, samokontrola, samodiscipliniranost, tolerantnost, empatija, sposobnost davanja i primanja…

Ljubav i briga odraslih s kojima je dijete svakodnevno u kontaktu osnova su daljnjeg razvoja i učenja djeteta. Za optimalan razvoj djeteta nije dovoljno da se samo angažiraju odrasli, jer vlastitom aktivnošću dijete može razvijati sve svoje potencijale. Samo aktivnost djeteta pruža mogućnost stjecanja iskustava, učenja komunikacije u suradnji s drugom djecom i odraslima.

Nekoliko savjeta za roditelje:

1. Dajte djetetu vremena. Igra je za dijete najvažnija aktivnost, stoga prekid igre pravodobno najavite (npr. za deset minuta moramo se spremiti).
2. Napravite djetetu mjesto za igru. Mala djeca vole biti u blizini roditelja (npr. kutić za igru pripremite za dijete i u dnevnom boravku).
3. Češće sortirajte igračke. Ponudite djetetu manje igračaka, uklonite igračke na koje ne obraća pažnju, nakon nekog vremena ih opet ponudite djetetu.
4. Ne forsirajte dijete. Tek kad dijete potpuno upozna neku igru spremno je za nove poticaje.
5. Pomažite djetetu što je manje moguće. Neka dijete samostalno istražuje mogućnosti i uči po metodi pokušaja i pogrešaka.
6. Pokažite interes za djetetovu igru. Uključite se u igru i razgovarajte s djetetom o tijeku igre.
7. Češće pomozite djetetu u pospremanju. Dijete treba polako naučiti održavati red.

Primjerene igračke prema dobi djeteta

Djeci do jedne godine poželjno je darivati:

-zvučne igračke
-svjetlosne igračke
– pokretne igračke

Djeci od dvije godine poželjno je darivati:

– jednostavnije igre za građenje
– drvene vlakiće
– slagalice
– lutke
– plišane životinje
– slikovnice

Za djecu u trećoj godini života poželjne su:

– slagalice
– plastelin
– odjeća i kuća za lutke
– garaža
– prve društvene igre
– slikovnice s kratkim tekstovima i stihovima
– igračke za pješčanik
– dječje cd-e s pričama i pjesmicama

Djeci u četvrtoj godini poželjno je darivati:

– dječje knjige i slikovnice
– igre s bojama i oblikovanjem
– prometne igre
– igre s jednostavnim pravilima
– igre s kockama
– igre sa simbolima i bojama
– igre spretnosti, koncentracije
– nadopuna konstrukcijskih elemenata za gradnju
– bojice i predmeti za bojanje

U dobi od pet do sedam godina djeca pokazuju interes za:

– igre s pravilima
– igre s kockama
– društvene igre
– sportske rekvizite
– glazbene instrumente

Važno je odabrati dobre i kvalitetne dječje knjige i slikovnice pune pozitivnih poruka. Čitanje je vrlo ugodan čin koji zbližava roditelje i dijete, proširuje djetetovo znanje o ljudima, stvarima i životinjama. S obzirom da je čitanje odlična priprema za školu važno je djetetovo aktivno sudjelovanje (neka dijete iskaže svoje mišljenje, razgovarajte i komentirajte s djetetom tijekom čitanja).

Ne zaboravite da dijete u igri:

· Stječe prve spoznaje o svijetu koji ga okružuje

· Razvija mišljenje, pamćenje, koncentraciju, sposobnost kombinatorike i logičkog

zaključivanja

· Usvaja i vježba govor i ostale oblike komunikacije

· Razvija motoriku i tjelesne sposobnosti

· Razvija i bogati emocije

· Stječe povjerenje u vlastite sposobnosti i stvara pozitivnu sliku o sebi

· Razvija maštu i kreativnost

· Stječe prve radne navike

· Uči socijalno ponašanje, stvara prijateljstva…

„Ne prestaješ se igrati zato što stariš,

Stariš zato što se prestaješ igrati.“

George Bernard Shaw

Marija Ginder, mag.paed.